Nebesa koja promatramo u svom životnom vijeku ista su nebesa koja su ljudi promatrali tisućama i tisućama godina prije nas. Isti su planeti čije su putanje proučavali još drevni Babilonci. Zvijezde pod kojima smo se rodili iste su zvijezde pod kojima snivaju naši daleki susjedi različitih kontinenata. Nebeska nam je kapa svima zajednička još otkad misli postoje. Zajedničke su nam i misli, težnje i ideje koje kao da izranjamo iz rijeke kolektivnog nesvjesnog u koju poniremo u snovima, kad smo najbliži sami sebi. Na javi, sve izronjeno ostvaruje se izvan nas, u odnosima koje gradimo s drugim ljudima, jednako, pod istim nebesima. Kozmospisi Dorotee Gašpar i Ane Jagić šetnja su među zvijezdama, izlet u onostrano koje nas vraća do univerzalnih točaka postojanja. Njihovi crteži u olovci kroz različite prizme progovaraju o međuljudskim odnosima i introspekcijama što iz njih izviru. Dorotea kroz svoj magični imaginarij stvara fantastične svjetove isprepletene biljem i simbolima u čijem se središtu ipak nalazi Čovjek. Njeni minuciozni potezi pričaju intimnu priču dnevničkog karaktera, međutim toliko blisku i poznatu svakom čovjeku. Mikrofragmenti postojanja poput evolucije osmijeha, težnje ka rastu i promjeni dio su Doroteinog kozmosa i njenog preispitivanja duhovnog smisla i metafizičkih kategorija. Odnos dvoje ljudi koji međusobno srastaju u jednu cjelinu uzajamnom potporom tako je dio naše svakodnevice čiju magiju nerijetko zaboravljamo, a u kojoj Dorotea pronalazi poetsku inspiraciju. Dok se teme Doroteinih radova stapaju iz naizgled intimnog i osobnog u univerzalno, u Aninim je radovima putanja obrnuta. Naime, njena Kolekcija ružnih zodijaka počiva na simboličkom sustavu astrologije u kojemu zajedničke karakteristike ljudi rođenih pod istim zodijačkim znakom stavlja u odnos sa vlastitim znakom i njegovim karakteristikama. Tako civilizacijsko naslijeđe astrologije koristi kako bi istražila odnose sa ljudima, pri čemu se s dozom humora podjednako fokusira na lijepe i ružne karakteristike ljudi u zodijaku koji nerijetko dolaze na vidjelo upravo u interakciji s drugim znakovima. Univerzalne vrijednosti inherentne svim ljudima u određenom zodijačkom znaku zapravo su portreti i autoportreti koji proizlaze iz Aninog vlastitog iskustva s ljudima, iz njene točke gledišta iz vlastitog zodijačkog znaka. Međutim, ona znakove (odnosno zvjezdane konstelacije) postavlja u ravnopravan odnos, te na taj način mirnim i fokusiranim linijama gradi kompoziciju. Naime, obzirom da žarišna točka nije usmjerena samo na jedan znak zodijaka, kompoziciju je moguće sagledati iz različitih kutova i perspektiva. Na jednak način na koji to činimo u stvarnosti, sagledavajući odnose i karakteristike ljudi iz različitih perspektiva. Poetičnost koju Dorotea Gašpar i Ana Jagić izražavaju vizualno, nošene suštoj ljubavi prema crtanju, verbalizirana je u njihovim zbirkama pjesama. Duboko intimna, njihova je lirska poezija pedantan nacrt vlastitih duša i čistih težnja inherentnih ljudskom rodu. Univerzalnost Kozmospisa očituje se upravo u tome, u zajedničkim karakteristikama, željama i mislima, metafizičkim kategorijama koje dijelimo sa svojim bližnjima, ali i ljudima udaljenima od nas oceanima i kontinentima. Smještajući teme svojih radova u svemirske beskraje, Dorotea Gašpar i Ana Jagić upućuju nas na pogled prema njima. Prema nebesima, svima zajedničkima, svima vječno zagonetnima, koja će i dalje kriti tajnu našeg postanka i našeg kraja.

Maja Flajsig